Kao fanu svih filmova Wes Andersona i kao osobi koja se na polugodišnjoj bazi vraća upravo ovome filmu, bit će mi lako približiti vam razloge zašto ga trebate (ponovo) pogledati. Svi Wesovi filmovi balansiraju elemente najluđeg sna i stvarnosti. Svojim centriranim kadrovima, kostimografijom, postavom glumaca i prije svega temom koju obrađuje izdvaja se u svijetu komercijalnih filmova i stvara prepoznatljivi stil. Dodatna čar ovih filmova je to da ako ste pogledali jedan, kao da ste pogledali sve. Vizualno su izjednačeni, a glumci samo mijenjaju uloge. Tema je ta koja ih razlikuje, ali ipak svaka je obrađena pomno nudeći nam novu prizmu kroz koju možemo proučavati stvarnost.
Kao što sam spomenula, fokus je na stilu kojim Wes obilježava svoje filmove. Teško je izvući smisao filma jer smo zaokupirani vizualnim elementima, što je dobra i loša strana njegove prakse. Likove glume poznati holivudski glumci čije talente otkrivamo u drugačijem svjetlu. Oni postaju čudni, izvitopereni te ih želimo pobliže promatrati. Time nas uvlači u film.
Radnja se odvija na pragu Drugog svjetskog rata za vrijeme kojeg hotel Grand Budapest počinje propadati. Concierge, Gustave H (Ralph Fiennes) zapošljava lobby boyja, Zeroa (Tony Revolori). Kada je jedna od pokroviteljica hotela, Madame D (Tilda Swinton), ubijena, ona ostavlja skupu i poznatu sliku (Boy with Apple) Gustaveu. Njezin sin Dmitri (Adrian Brody) to osporava i sumnjiči Gustava da je ubio njegovu majku kako bi dobio sliku. Slijedimo Gustavea i Zeroa koji pokušavaju zaštititi sliku od Dmitrija i pobjeći prije početka Drugog svjetskog rata. Film je prožet zanimljivim događajima od kojih svaki otkriva narav likova i njihovih međuodnosa. Između ostalog, promatramo nastajanje neiskvarene ljubavi te pratimo kako se pojedini likovi mijenjaju kroz vrijeme i životne okolnosti.
Radnja je zapravo mogla biti bilo koja jer je srž ovog filma razvoj odnosa između Zeroa i Gustava. Radnja je ispričana kroz više okvirnih narativa, a teme starenja i propadanja, zajedno sa smrću pristojnosti i civilizacije, su one koje moramo sami prepoznati. Kroz elemente ugode i duhovitosti stvara osjećaj nostalgije za nekim idealnim vremenima, a iako ugodan, film je izrazito dinamičan, uvijek u pokretu i napet.
Moj je pak dojam da nas kroz ovaj film pokušava naučiti o integritetu, eleganciji i umjetnosti življenja. Pokazuje nam kako prepoznati ljepotu u kaosu, ali i ono ružno u lijepim stvarima. To sve savršeno povezuje kroz svoj prepoznatljivi stil, odabir glumaca i način obrade teme. Ovo je film koji sam nekoliko puta pogledala samo da uživam u vizualnom, ne razmišljajući o skrivenom značenju. Možda je to vrijednost ovog filma. To što možemo uključiti mozak i učiti kroz plot line, ali i isključiti ga i jednostavno uživati u lijepim, simetričnim i zanimljivim prizorima.
